Lukavac Grad

Kroz historiju

O prošlim vremenima na ovom području nema mnogo da se kaže, ne zbog nedostatka arheološke građe ili historijskih podataka, nego zbog činjenice da se ovdje stoljećima nije ništa mijenjalo izuzev ratova koji su pomjerali granice osvajača ovog dijela naše zemlje.
Interesantno je međutim, pomenuti da pronađeni ostaci kultura iz bronzanog doma na brdu Gradina kod Ozrena ukazuju da je područje ove općine bilo naseljeno još u prahistoriji.
Arheološki nalazi iz bakrenog doma u naselju Bokavići, koje se pod istim imenom spominje još 1512. godine, pokazuju da su ljudi iz svojih naselja sa okolnih obronaka Majevice, Konjuha i Ozrena u ovom dijelu Sprečanske kotline nalazili pogodne uslove za podmirivanje svojih životnih potreba još u staro doba, prije naše ere.
Postoji dokumenat da je naselje Puračić, dobilo ime po vojvodi Purči koji se spominje 1249. godine u jednom dokumentu bana Matije Ninoslava. Danas se pretpostavlja da ako se ima u vidu podatak da su Rimljani u trećem vijeku

prije naše ere eksplotisali so iz Tuzlanskog bazena, moguće je da je Puračić stariji i od vojvode Purče, ali za tako nešto za sada nema pisanih dokumenata. Interesantno je još pomenuti u vezi ovog naseljelja da je 1893. godine Austro-Ugarska formirala općinu Puračić kojoj su pripadali: Devetak, Poljice, Treštenica, Tulovići, Banovići, Ribnica, Orahovica, Turija, Babice, Prokosovići, Bikodže, Tabaci, Modrac i Puračić. Radi nejasnoća, treba reći da kada je Puračić bio općina, Banovići, ovakvi kakvi su danas, nisu ni postojali, postojalo je Banovići selo, od kojeg su zahvaljujući rudniku mrkog uglja nastao grad. Općina Puračić je prestala sa postojanjem nakon šezdeset dvije godine postojanja ili bolje rečeno 1955. godine.
U popisima početkom XVI stoljeća evidentirana je većina sadašnjih naselja lukavačke općine: Gornji i Donji Lukavac, Bokavići, Modrac, Srednja i Donja Smoluća, Puračić, Turija, Devetak, Dobošnica, Gnojnica, Kruševica i dr.
Ime Lukavac, koje se susreće i u drugim krajevima naše zemlje, spominje se u pisanim dokumentima 1528. godine kao Gornji i Donji Lukavac, a u popisu stanovništva iz 1885. godine spominje se kao Lukavac turski i Lukavac srpski.

U jednoj turskoj ispravi iz 1644. godine spominje se neki Paša Lukavac što mnogi uzimaju kao temelj za ime Lukavac, jer o imenu Lukavac postoji nekoliko verzija. Jedna od njih je sljedeća:
Prema jednoj staroj priči, nekad u prošlosti, negdje u starom Lukavcu, postojalo je mjesto gdje su ljudi-prolaznici morali plaćati maltarinu (neku vrstu carine). ''Maltadžija'', čovjek koji ''nije davao mira'' prolaznicima, bio je poznat po svojoj lukavosti, jer je naplate vršio od nekih i dva puta, a i onemogućavao je da se ide zaobilaznim putevima, pa su ga ljudi zbog te njegove ''revnosti'' u poslu, zvali ''Lukavcem''. Nasuprot ovoj tezi, prihvatljiva je teorija da je Lukavac dobio ime od toponima luka, tj. niska ravnica u okuci rijeke.
Medutim, nastanak i razvoj grada Lukavca uslovljen je nastankom Fabrike sode. Lokacija "Prve bosanske tvornice amonijačne sode" i njenog naselja krajem proteklog stoljeća znalački je odabrana na desnoj obali Spreče, niže od utoka Jale, na sredini između željezničkih stanica Puračić i Bistarac novoizgrađene pruge Doboj-Simin Han, na lijevoj strani druma Tuzla-Doboj, ispod tadašnjeg naselja Lukavac turski. U to vrijeme, na Spreči kod Puračića, radila je 1886. godine podignuta parna pilana sa dva turbo-gatera, u koju je na rezanje i obradu (najviše pragova za pruge i bačvarskih duga) iz posebno uređene otpremne vodoustave na Oskovi, tokom Spreče sve do rešetkaste brane kod pilane, dopremana oblovina smrče i drugih vrsta stoljetnog drveta sa padina Konjuha. Dva kilometra prije pilane, u blizini sirovinskih izvora (soli u Tuzli, krečnjaka u okolini, dovoljno uglja i vode iz Spreče) i jeftine radne snage, i u blizini već razvijenijeg rudarstva, te pogodnim saobraćajnicama, Gustav van Tempelhoff, koji je doputovao sa okolnih obronaka osmatrao je i procjenjivao kotlinu, dajući prednosti istaknutim faktorima, upravo tu, na

Dva kilometra prije pilane, u blizini sirovinskih izvora (soli u Tuzli, krečnjaka u okolini, dovoljno uglja i vode iz Spreče) i jeftine radne snage, i u blizini već razvijenijeg rudarstva, te pogodnim saobraćajnicama, Gustav van Tempelhoff, koji je doputovao sa okolnih obronaka osmatrao je i procjenjivao kotlinu, dajući prednosti istaknutim faktorima, upravo tu, na mjestu sadašnje Fabrike i Lukavca, na pustom prostoru zvanom "Bare", odabire lokaciju i otpočinje izgradnja prve Fabrike amonijačne sode na Balkanu.
Lukavac se od male fabričke kolonije razvio u industrijsko naselje po svim zahtjevima urbane i komunalne tehnike, higijene i hortikulture. Osnova njegova razvoja bila su tri odvojena građevinska reona: sjeverozapadni uz samu Fabriku, nizvodno prema Spreči za radnike, zatim jugoistočni uz prugu u pravcu Tuzle, sa većim kućama i komfornim (višesobnim) stanovima u cvijetnim dvorištima i bastama sa toplom vodom, gdje su stanovali visoki činovnici i vodstvo Fabrike i sjeveroistočni reon, uz put iz naselja prema Katoličkoj crkvi i cesti Tuzla-Doboj sa kućama, dvorištima i baštama za majstore i druge fabričke namještenike.

Prvo oslobođenje Lukavca 30. septembra 1943. godine, odnosno drugo konačno oslobođenje Lukavca 13. septembra 1944. godine, Lukavac je dočekao sa 159 porodičnih stanova, podijeljenih, kao što je rečeno, u tri zasebna građevinska reona. Kasnijom rekonstrukcijom stambenih zgrada, se brojno stanje stanova povećalo i zajedno sa do tada novoizgrađenim 1958. godine iznosilo 269 stanova. U isto vrijeme došlo je do preuređenja ranijih i izgradnje novih samačkih soba, sportskih objekata i terena, 'klubova", odmarališta na Svatovcu i Vijencu, kao i niza drugih komunalnih objekata koji su bili potrebni za novorazvijeni grad. U cilju da se poslijeratnom razvoju Lukavca osigura savremen tok, usklađen sa perspektivnim razvojem Fabrike, kao dotadašnjim "patronom" naselja, preduzete su potrebne inicijative za izradu planova urbanizacije Lukavca, u kom cilju organi upravljanja Fabrike sode upućuju 8. aprila 1948. godine Urbanističkom birou Sarajevo potrebne prijedloge i obrazloženja. Međutim, tek uvođenjem radničkog upravljanja, od 1950. godine, pitanja društvenog standarda: novi stanovi, asfaltiranje ulica, odmarališta, klubovi, pošta, bazen i dr., dobijaju prioritetno mjesto u sadržaju rada Radničkog savjeta Fabrike sode i drugih njenih organa, koji, u tom cilju, 1954. godine donose i poseban "Perspektivni plan komunalne izgradnje u Lukavcu".

Razvoj radničkog samoupravljanja i u Koksno-hemijskom kombinatu, Rudniku Lukavac i drugim radnim organizacijama, te razvoj i jačanje komunalnih službi, osigurava sve povoljnije uslove za još brze i uspješnije promjene u gradu. Odlukama svih radničkih savjeta na jednoj i Skupštine općine na drugoj strani, razvoj Lukavca usmjerava se na novim osnovama i umjesto ranija tri odvojena reona, u kojima su živjeli podijeljeni radnici, majstori i činovnici, Lukavac postaje grad u kome žive radni Ijudi i građani iz raznih krajeva bivše Jugoslavije. Od tada Lukavac funkcioniše kao cjelina i danas broji oko 15 hiljada stanovnika. (lukavac.ba)

Objavio/la xxDADOxx u 04:04, 0 komentar(a), print, #

Obrazovanje

Školstvo se na području današnje općine Lukavac razvijalo pod sličnim društveno-političkim uslovima kao i u cijeloj Bosni i Hercegovini. Bivši režimi malo su se starali o tome da se u ovom pitomom kraju sprečke doline i podozrena širi znanje i pismenost, pa je tako ovdje u doba austrougarske uprave i kraljevine Jugoslavije mnogo stanovništva bilo nepismeno.
U vrijeme osmanske vladavine nije bilo organizovanih obrazovnih institucija. Iako je 1869. godine turska vlast donijela zakon o školstvu, sve do austrougarske okupacije nisu postojale državne osnovne škole.
Na području općine Lukavac, u turskom periodu je radilo nekoliko sibjan-mekteba, koje su pohađala muška i ženska muslimanska djeca. Nastavni u mektebima su bili statični. Nivo nastave je zavisio od individualnog pristupa nastavi i od naobrazbe mualima koji su sticali znanje u medresama. U mektebima se učilo arapsko pismo kojim je pisan Kur'an i druge vjerske knjige.
Sibjan-mektebe su pohađala djeca veoma različitog uzrasta: od 7 do 15 i više godina. U mješovitim mektebima polaznici različitog pola sjedili su odvojeno. U selima sa malim brojem muslimanskog stanovništva obuku su vršili 'sejar'' mualim (putujući mulalimi). Oni su u zimskom periodu okupljali djecu po privatnim kućama i tu ih podučavali.
Prva džamija - mekteb na ovom prostoru izgrađen je u Dobošnici Gornjoj 1639. godine. Ovoj džamiji pripadala su naselja: Dobošnica, Gnojnica, Kruševica, Miričina, Šikulje, Lukavac, Puračić i Devetak. 1672. godine

sagrađena je i džamija u Puračiću a poslije džamije podignut je i mekteb na Tukovima. Područje džamije i mekteba zahvatalo je mjesta: Puračić, Devetak, Lukavac, Bikodže, Prokosovići, Modrac, Turija, Trestenica.
Počeci pismenosti kod hrvatskog stanovništva u Bosni i Hercegovini vezani su za dolazak katoličkog reda franjevaca u ove krajeve potkraj XIII stoljeća.
Nije poznato da su franjevci zatekli kakve škole u našim krajevima, ali se zna ''da su patareni rado Sveto pismo čitali…, da su SV. pismo prepisivali i u svojoj ga liturgiji rabili, te da su imali neku vrstu učitelja – 'strojnika'. Opismenjavanje hrvatskog stanovništva najčešće su obavljali ljudi koji su završili školu u samostanu , a nisu obavljali svećeničke poslove.
Prva pismenost srpskog stanovništva u Bosni i Hercegovini razvijala se u krugu manastira. Glavni cilj manastirskog opismenjavanja bio je da se polaznici osposobe za kaluđere i za mirske sveštenike koji su opsluživali postojeće crkve.
Što se tiče našeg kraja u bližoj i daljoj okolini nahije Smoluća bilo je nekoliko manastira. Najbliži je bio manastir Ozren koji je postao manastirom između 1587. i 1588. godine. U manastirskoj zgradi je izvođena nastava sve do 1900. godine, kada je podignuta posebna zgrada za školu. 1875. godine u Puračiću je otvorena srpska osnovna škola.
Dolaskom austrougarske vlasti u Lukavcu 1905. godine otvorena Njemačka privatna osnovna škola pri Fabrici sode osnovana za potrebe školovanja djece fabričkih radnika. Škola je prestala sa radom 1925. godine. Umjesto nje otvorena je Državna osnovna škola. Potpun obuhvat svih polaznika obaveznim, najprije četverogodišnjim, potom osmogodišnjim školovanjem a kasnije i srednjeg obrazovanja postignut je u bivšoj SFRJ. (lukavac.ba)

Objavio/la xxDADOxx u 03:31, 2 komentar(a), print, #

Privreda

Lukavac leži zapadno od magistralnog pravca Orašje-Tuzla-Sarajevo i kroz područje ove općine prolazi magistralni pravac Tuzla-Doboj. Značaji ovih pravaca kako za BiH tako i za Lukavac su od presudnog značaja kao najbliži i najbrži način transporta sirovina i robe. Sve nam ovo govori da Općina Lukavac ima dobre predispozicije za razvoj industrije kao i ostalih grana privrede.
Privreda se u Lukavcu počela razvijati nakon 1823. godine kada su udareni temelji današnjoj Fabrici Sode Lukavac koja je u to vrijeme nosila naziv ''Prva bosanska tvornica amoniačne sode''. Fabrika sode je poznata ne samo po tome što je bila prva fabrika ovog tipa na prostoru ex-Jugoslavije i cijelog Balkana nego i po tome što je ova fabrika bila ''odskočna daska'' cijele industrije na području lukavačke općine. Otvaranje ove fabrike omogućilo je otvaranje rudnika krečnjaka ''Vijenac'' koji je radio za potrebe ove fabrike, a kasnije i otvaranje Fabrike cementa Lukavac koja je radila koristeći nusprodukte Fabrike sode i rudnika krečnjaka.
Godina 1952. je godina pokretanja najvećeg bosansko-hercegovačkog giganta Koksno-hemijskog kombinata Lukavac odnosno Koksare. Koksara je pored osnovnog proizvoda-koksa bavila se proizvodnjom i raznih nusprodukata koksovanja, kao i proizvodnjom azotnog đubriva, preradom vlastitog sirovog katrana, proizvodnjom industrijske i pitke vode za cijelu općinu Lukavac itd.
Pored navedena giganta od većih i značajnijih fabrika za lukavačku industriju,

postoji još i Fabrika cementa Lukavac. Inicijativa za osnivanje Fabrike cementa u Lukavcu potekla je od Fabrike sode Lukavac gdje bi se u proizvodnji cementa utrošile otpadne mase koje nastaju pri proizvodnji sode. Realizacija te ideje odnosno gradnja Fabrike traje od 1970. godine do 06. 06. 1974. godine, kada je Fabrika počela sa proizvodnjom. Kao što je i bilo zamišljeno citava proizvodnja se bazira na otpacima lokalne industrije i to:
- otpadnim sitnim frakcijama krečnjaka sa kamenoloma "Vijenac";
- elektrofilterskom pepelu Termoelektrane Tuzla;
- kotlovskoj šljaci Termoelektrane Tuzla.
Nakon industrije u Lukavcu počinje da se razvija rudarstvo kao jedna od najrasprostranjenijih grana privrede na općini Lukavac. Rudarstvo počinje da se razvija 1942. godine kada je otvoren rudnik Lukavac, prvi rudnik lignita (mrkog uglja) na području ove Općine. Nakon ovog rudnika počela je masovna eksploatacija lignita u nekoliko jama i površinskih kopova širom Općine. Pored rudnika lignita u Lukavcu postoje i rudnik krečnjaka ''Vijenac'', kao i nekoliko rudnika kvarcnog pijeska, a do sada je uočena pojava plina, termomineralnih voda i mermera ispod lukavačkog tla.
Od energetskih potencijala najvažnije je spomenuti akumulaciono jezero Modrac čija je zapremina 100.000.000 m3 vode, sa branom koja je izgrađena 1964. godine i od koje je ovo jezero i nastalo. Osnovna namjena jezera jeste snadbijevanje vodom industrije Lukavca i Tuzle. Pored toga ovo jezero ima višenamjensku funkciju i služi za smanjenje zagađenosti otpadnih voda, za turizam i rekreaciju, sportski ribolov, kavezni uzgoj ribe, a uskoro će iz hidrocentrale od 3 MW, koja se gradi na Modracu poteći električna energija.
Građevinarstvo se kao privredna grana u Lukavcu pojavilo 1950. godine sa otvaranjem dvije firme i to:
Umel-Fakol - fabrika koja se bavi izradom čeličnih konstrukcija,
''Tehnika'' - građevinsko preduzeće koje se bavi visokogradnjom, izgradnjom prometnih objekata i hidrogradevinskih objekata.
Poljoprivredna proizvodnja na području lukavačke općine, njen obim i struktura determinisani su kako specificnostima koje inače prate ovu najstariju privrednu granu, tako i metodom globalnog privrednog razvoja ovog dijela BiH, odnosno karakteristikama tuzlanskog regiona.
Snažna industrijalizacija je pokrenula masovni prelazak stanovništva iz sela u urbanizovana područja. Naturalno selo se počelo raspadati sa intenzivitetom koji je odredivao obim i nivo industrijalizacije. (lukavac.ba)

Objavio/la xxDADOxx u 03:11, 0 komentar(a), print, #

Kultura

Govoriti o kulturi Općine Lukavac, znači reći o njenom različitom intenzitetu, o oscilacijama koje su zahvatale kulturu kao sastavni dio života grada i sela. Kulturni život Lukavca i okoline razvijao se baš kao i njegova sredina.
Prvo registrovano kulturno-umjetničko društvo na općini Lukavac je KUD "Gajret" iz Puračića koje je zvanično registrovano 1904 godine. "Gajret" je imao više sekcija od kojih su najpoznatije bile dvije, dramska i tamburaški orkestar. Tamburaški orkestar je bio u to vrijeme svrstan među najbolje u Bosni i Hercegovini, pa su muzički instrumenti za taj orkestar nabavljeni iz čuvene muzičke radionice u Beču. Kulturno društvo "Soko" koje je osnovano 1911. godine takođe u Puračiću nije bilo veliko kao "Gajret" i imalo je samo jednu muzičku sekciju. Oba društva prekidaju sa radom početkom drugog svjetskog rata i poslije završetka istog ne obnavljaju svoj rad.
KUD "Jedinstvo" je osnovano po završetku drugog svjetskog rata u Puračiću i ima vrlo slavnu istoriju sve do 1990. godine. Najpoznatija sekcija ovog društava je bila dramska sekcija. U ovom društvu je djelovao i stvarao pored ostalih i pjesnik Avdo Mujkić. Članovi kulturno-umjetničkog društva "Jedinstvo" 1965. godine promovišu i "Februarsko takmičenje" pjesme, humora i muzike u Puračiću, koje se održava i danas. "Februarsko takmičenje" nikada nije preraslo u festival, ali osvajanje prvog mjesta na takmičenju vrijedi kao "ulaznica" u estradne umjetnike.
Osim KUD "Jedinstvo" u periodu od 1945. do 1956. godine djelovalo je KUD

"Veljko Lukić Kurjak" čiji su članovi bili radnici fabrike sode Lukavac, koje je imalo dramsku sekciju, hor i tamburaški orkestar. U narednim godinama osnovano je mnoštvo kulturno-umjetničkih društava od kojih međutim samo KUD "Rudar" iz Lukavac Mjesta još uvijek aktivno radi i djeluje.
Na općini Lukavac u Puračiću se tradicionalno od 1879. godine svakog 12.,13. i 14. oktobra održava vašar. Za tri dana koliko vašar traje kroz Puračić prođe (ako vrijeme dobro posluži) i preko pedeset hiljada ljudi dnevno, dok, poređenja radi, samo mjesto broji oko četiri hiljade stanovnika.
Centralna biblioteka na općini Lukavac nalazi se u centru za kulturu i obrazovanje u Lukavcu. Biblioteka ima fond od 35000 knjiga iz raznih oblasti kao što su: domaća i strana književnost, naučna literatura, umjetnička biblioteka, literatura za djecu i omladinu i druge oblasti. Osim biblioteke u centru za kulturu i obrazovanje nalazi se i kino dvorana, čitaonica i umjetnička galerija.
Književni klub ''Mostovi'' datira još iz 1961. godine. U njemu su stvarali mnogi mladi pjesnici sa ovog kraja. Klub je bio privlačan i za mlade pisce iz drugih mjesta gdje nisu postojale mogućnosti za normalan rad, te su pristupali ''Mostovima'' i radili su u njima.
Na općini Lukavac stvarali su i stvaraju, između ostalih, slijedeci umjentnici i književnici:
Književnici: Avdo Mujkić, Jusuf Begić, Zlatan Imamović, Atif Kujundžić, Salih Šabanović, Senahid Nezirović, Mujo Bijelić, Nedžad Tufekčić, Redžo Hankić, Ešef Kovačević, Refija Harbić, Stanko Batur , Nedžad Ibrahimović , Hazim Brašnjić, Edis Bratanović i drugi.
Umjetnici: r. Jakub Mahmutović, Ernest Piljić, Ćamil Osmanović, Goran Hrvić, Zijad Sakić i drugi. (lukavac.ba)

Objavio/la xxDADOxx u 03:02, 0 komentar(a), print, #

Zdravstvo

Zdravstvo Lukavca razvijalo se isto toliko vremena koliko se gradila i razvijala Fabrika sode i njeno naselje, jer se od prve godine (1893.g.), od kada su počinjali radovi na izgradnji, tu nalazio i prvi ''Saniteter''. Na dužnost ljekara dolazi dr.Adolf Hempt koji organizuje prvu malu ambulantu, a zatim, kada se naselje razvilo, otvara i malu bolnicu u zgradi sadašnje ''Vile''.
U uslovima I svjetskog rata za potrebe liječenja austrougarskih vojnika, koji su ovde dopremani s fronta, u Lukavcu je dotadašnja mala bolnica u zgradi ''Vile'' proširena i u neke druge objekte kao ''Lazaret'', u koji su pored vojnih ljekara dolazili i ljekari iz Tuzle. U to vrijeme dr. Hempt odlazi u Pasterov zavod u Novi Sad, gdje se posebno angažuje na medicinskim istraživanjima i proslavlja po cijelom svijetu našu medicinsku nauku skraćenim postupkom vakcinacije protiv bjesnila.
Na dužnost fabričkog ljekara dolazi mladi Varaždinac, sanitetski oficir, koji se školovao u Beču, dr. Ljudevit Jurinac, koji od 1. jula 1924. g. ostaje sve do 1946. godine, kao jedini ljekar u Lukavcu i na relaciji od Gračanice do Kreke. Za vrijeme okupacije ambulanta u Lukavcu je bila mjesto gdje su i politički ''bolesnici'' nailazili na pomoć, a i značajno izvorište snabdjevanja medikamentima i sanitetskim materijalom naše NOV. U prvim danima poslije oslobođenja vojna komanda mjesta i nova narodna vlast pitanju zdravstvenih kadrova poklanjaju posebnu brigu.
Formiranjem Sreskog narodnog odbora Lukavac u septembru 1945. godine započinje intenzivna briga za zdravstveno prosvjećivanje i zaštitu stanovništva te razvoj zdravstvene službe. Ambulanta sa porodilištem i zubnom stanicom 1953. godine dobija naziv Opšte ambulante, da bi 1958. godine bila reorganizovana i konstituisana kao Dom narodnog zdravlja. Nakon toga otvaraju se nove ambulante u Puračiću, Dobošnici, Turiji, Smolući i Svatovcu. Od 1953. godine u Lukavcu počinje rad i Savjetovalište za djecu, a otvorena je i prva Apoteka u Lukavcu.
Daljim razvojem zdravstva 1962. godine, dolazi do integracije zdravstvenih stanica i Opšte ambulante u jedinstvenu službu Dom zdravlja Lukavac a 1971. godine, Dom zdravlja Lukavac ulazi u sastav Regionalnog medicinskog centra "Dr. Mustafa Mujbegović" Tuzla. Nakon transformacije Regionalnog centra Dom zdravlja u Lukavcu organizira se kao JAVNA ZDRAVSTVENA USTANOVA DOM ZDRAVLJA LUKAVAC. Godine 1985. od sredstava samodoprinosa građana i učešća u to vrijeme Radnih organizacija izgrađen je i pušten u rad novi objekat Dom zdravlja Lukavac. (lukavac.ba)

Objavio/la xxDADOxx u 03:01, 0 komentar(a), print, #

Sport

Početak razvoja fizičke kulture na lukavačkoj općini vezan je za prve godine 20-og stoljeća. Međutim, osnivanje prvog Sokolskog sportskog društva na Općini zabilježeno je u Puračiću prije prvog svjetskog rata. Dvadesetih godina 20-og stoljeća osnovan je sportski klub ''Solvaj'' u Lukavcu, čija se aktivnost bazira uglavnom na fudbalskoj igri. 1924. godine se u Lukavcu formira Sokolsko društvo koje pored tadašnjih lako atletskih disciplina u svoj program uvodi i odbojku, a kasnije i košarku. Lukavac je kolijevka odbojke u BiH. Još 1929. godine Lukavčanin Osman Tufekčić donio je sa sleta iz Čehoslovačke pravila i loptu za odbojku. Iz toga perioda datiraju i prve uređene sportske površine i sportski objekti. U godinama drugog svjetskog rata zamire skoro svaka aktivnost u fizičkoj kulturi. Nakon rata dolazi do ponovnog razvoja sporta ali pretežno u gradskoj sredini.
DTV ''Partizan'' i FK ''Radnički'' su bili glavna rasadišta širenja sporta na području Općine. Nakon toga u Lukavcu se osnivaju: FK ''Partizan'', džudo klub ''Partizan'', plivački klub ''Galeb'', Savez za sport i rekreaciju invalida, Udruženje sportskih ribolovaca, planinarsko društvo ''Svatovac'', šahovski klub ''Lukavac'', Streljačka družina KHK, FK ''Mladost'' Puračić, FK ''Polet'' Hrvati, Streljačka družina u Prokosoviću , Dobošnici i Modracu, odbojkaški klub ''Modrac'', Savez fudbalskih sudija, kao i fudbalski klubovi u 23 mjesne zajednice.
Trenutno su na području lukavačke općine razvijeni mnogi sportovi, ali

najveće rezultate postižu fudbaleri, odbojkaši i odbojkašice, karatisti, plivači i džudisti.
Najbolji i najviše rangirani fudbalski klub na području ove općine je ''Radnički'' koji se takmiči u Prvoj nogometnoj ligi BiH i koji se već tri sezone nalazi u samom vrhu tabele i bori se za ulazak u Premier ligu. Pored ''Radničkog'' značajne rezultate postižu i druge fudbalske ekipe koje se takmiče u nižim rangovima, a njihova brojnost je oko 20 klubova koji su raspoređeni na čitavom prostoru općine. Treba napomenuti da svaka od ovih ekipa ima svoj stadion sa većim ili manjim kapacitetom.
Pored fudbala u Lukavcu važnu ulogu igra i odbojka. Lukavac ima 3 odbojkaška kluba i to:
muški odbojkaški klub ''7-Lukavac'' član prve odbojkaške lige BiH, ženski odbojkaški klub
''Reweus-FCL'' član prve odbojkaške lige BiH i višestruki prvak države, invalidski odbojkaški klub ''Sinovi Bosne'' član prve odbojkaške lige BiH. Lukavački odbojkaši i odbojkašice sve svoje treninge i prvenstvene utakmice igraju u sali koja pripada gimnazijsko-ekonomskom srednjoškolskom centru zbog nepostojanja dvorane u Lukavcu.
Lukavački karatisti i džudisti dugo vremena predstavljaju oslonac čitavom bosansko-hercegovačkom karateu i džudu. Lukavac već nekoliko godina daje izvrsne karatiste i džudiste koji brane boje reprezentacije BiH. Lukavački karate klub ''Reweus-Lukavac'' ima svoje vlastite prostorije za održavanje treninga, dok članovi džudo kluba ''Lukavac'' svoje treninge održavaju u sali elektro-mašinskog srednjoškolskog centra.
Plivački klub ''Galeb-Koksara'' takođe predstavlja jedan od značajnijih klubova na prostoru ove općine. Među članovima ovog kluba se nalaze višestruki prvaci države u svojim disciplinama. Plivački klub svoje treninge u ljetnom periodu obavlja na lukavačkom olimpijskom bazenu koji je otvorenog tipa, a u vrijeme hladnijih dana treninzi se održavaju u zatvorenom bazenu u susjednom gradu Tuzli.
Pored ovih klubova postoje i mnogi drugi koji se nalaze na našoj stranici. (lukavac.ba)

Objavio/la xxDADOxx u 01:08, 0 komentar(a), print, #

Turizam (Izletista)

Izletišta na području općine Lukavac predstavljaju jedno od turističkih prirodnih bogatstava kojim obiluje ova općina. Mnoga izletišta pored svoje prirodne ljepote sadrže i vještačke objekte koji dopunjuju sadržaj svakog od ovih izletišta da bi ona bila što privlačnija za turiste.
Jedno od najpoznatijih lukavačkih izletišta je svakako izletište zvano ''Batare'' koje se nalazi na rijeci Spreči, u onom dijelu gdje Spreča protiče kroz mjesnu zajednicu Modrac. ''Batare '' tokom ljetne sezone predstavljaju mjesto za odmor velikog broja lukavčana, a na batarama su se dugo godina održavale kulturne manifestacije pod nazivom ''Julske večeri'', a i svake godine se održavaju skokovi sa tzv. sprečkog mosta.
Pored dva velika jezera (Modračkog i Bistaračkog) na prostoru općine Lukavac se nalazi i jedno manjeg obima, a to je jezero ''Vijenac''. Ovo jezero se nalazi na udaljenosti od oko 20 kilometara od središta grada što mu daje prednost u manjoj zagađenosti od prethodna dva jezera. Pored toga što je prelijepog izgleda nalazi se u prirodnom okruženju i predstavlja pravu prirodnu ljepotu.
Izletište na rijeci Turiji u istoimenoj mjesnoj zajednici nema takvu prirodnu ljepotu kao spomenuto jezero, ali na tom dijelu rijeke su izgrađeni prateći objekti što upotpunjuje sadržaj ovog izletišta i ono izgleda privlačnije kako za lukavčane tako i za zaljubljenike u prirodu iz okolnih gradova.
Brdo ''Ratiš'' predstavlja jedan od obronaka planine Majevice koji se nalazi na prostoru lukavačke općine i po svom obimu kao i udaljenosti od urbanog dijela grada predstavlja jedan odnajvećih ''izvora'' čistog zraka.
Postoji još mnogo izletišta na prostoru lukavačke općine koji nisu navedeni i koji već dugo godina služe kao mjesto za odmor svima onima koji vole prirodu i koji žele da ''pobjegnu'' iz urbanog dijela grada koji zbog svojih industrijskih kapaciteta nosi epitet jednog od zagađenijih na prostorima države BiH. (lukavac.ba)

Objavio/la xxDADOxx u 00:54, 0 komentar(a), print, #

Turizam (Modrac)

Najveći turistički potencijal općine Lukavac je jezero Modrac. Jezero Modrac se najvećim dijelom nalazi u općini Lukavac ma da dodiruje i rubna područja Općina Tuzle i Živinica. Jezero Modrac je dugo 12 kilometara, a široko je u prosjeku 700 metara sa najvećom dubinom od 14 metara. Jezero je nastalo vještačkim putem tako što je napravljena brana na rijeci Spreči. Ovo jezero je privlačilo veliki broj turista u postratnom periodu prije svega zbog lijepo urađene plaže u mjesnoj zajednici Prokosovići. Plaža je urađena na dužini od oko 1500 metara obale i uz prateće objekte predstavlja najuređeniju plažu u cijeloj BiH. Prateći objekti koji se nalaze na ovoj plaži su razni restorani , hoteli, moteli i kafići, kao i neki sportski objekti (tereni za rukomet i košarku i odbojku na pijesku. Na ovoj plaži se dugi niz godina održavao festival narodne muzike ''Bosna slobodi pjeva''. Pored ovog festivala još se tokom ljeta održava smotra folklora kao i razni koncerti, a već nekoliko godina tradicionalno se održava i lukavačka motorijada. Pored svih ovih dešavanja na jezeru se održavaju i takmičenja u ribolovu, kao i niz drugih kulturno-sportskih manifestacija. Pored ove vještačko uređene plaže duž cijele obale jezera Modrac nalaze se prekrasna mjesta za odmor i rekreaciju.
Ekološko izletište ''Ontario'' ili kako je poznatije jezero Bistarac predstavlja jedno od tri jezera na prostoru općine Lukavac, a po svojoj veličini nalazi se na drugom mjestu. Jezero Bistarac je prirodno jezero za razliku od jezera Modrac koje je nastalo vještackim putem. Jezero Bistarac nalazi se na udaljenosti od 2 km od samog centra grada, pa stoga predstavlja omiljeno kupalište i mjesto za odmor velikog broja lukavčana, kao i turista iz okolnih gradova Tuzle, Živinica, Gračanice, itd. Jezero Bistarac pored toga što je nastalo prirodnim putem ima sasvim prirodne plaže koje su dopunjene sa molovima koji se nalaze iznad vode i sportskim terenom za odbojku na pijesku. Pored navedenog na jezeru se nalazi riblji restoran kao i nekoliko manjih objekata za prehranu i ostale potrebe u cilju provodenja što boljeg odmora. Jezero Bistarac po svom sadržaju predstavlja i jedan veliki ribnjak jer se i pored prirodnog sadržaja ribljeg fonda jezero svake godine poribljava sa po nekoliko tona različitih vrsta ribe. Na jezeru se svake godine održavaju razni seminari i takmičenja kao i značajne zabavne aktivnosti kako za općinu Lukavac tako i za prostor cijele BiH. (lukavac.ba)

Objavio/la xxDADOxx u 00:53, 0 komentar(a), print, #

Lukavac Grad

13.11.2007.

Kroz historiju

13.11.2007.

Obrazovanje

13.11.2007.

Privreda

13.11.2007.

Kultura

13.11.2007.

Zdravstvo

13.11.2007.

Sport

13.11.2007.

Turizam (Izletista)

13.11.2007.

Turizam (Modrac)

<< 11/2007 >>
ned	pon	uto	sri	cet	pet	sub
				01	02	03
04	05	06	07	08	09	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30